bespravna gradnja

POVIJEST LEGALIZACIJE

1. OPĆA LEGALIZACIJA
15. veljače 1968. je u području građenja i prostornog uređenja poznat kao datum Opće legalizacije. Sve što je na izgrađeno do toga datuma smatra se izgrađenim u skladu sa dozvolom. Time je omogućena opća legalizacija te je za navedene građevine bilo potrebno predočiti samo dokaz da su izgrađene prije navedenog datuma

Legislativno, Opća legalizacija postoji u odnosu na zgrade izgrađene do 15. veljače 1968. godine od Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora iz 1980. godine (Narodne novine SRH, broj 54/80), Zakona o izgradnji objekata iz 1981.godine (Narodne novine SRH 51/81) pa sve do kasnijih zakona.

Izmjenama Zakona o građenju (Narodne novine, broj 33/95) određeno je da se građevine koje su izgrađene bez građevinske dozvole do 15. veljače 1968. godine smatraju izgrađenim na temelju građevinske dozvole.

Za te građevine izdavala su se različita uvjerenja pa nakon toga i dozvole, ovisno o tome da li se uzimalo da su takve zgrade izgrađene na temelju pravomoćne građevinske dozvole ili se istima priznavala uporabna dozvola.

2. opća legalizacija (hdz-ov zakon)

Zakon o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje (9. lipnja 1992. , NN 33/1992) je izjednačio nezakonito izgrađene zgrade sa zakonito izgrađenom zgradom u odnosu na propise koji su uređivali područje prostornog uređenja, a ne i na propise koji su uređivali upravno područje gradnje.

Izdavalo se rješenja o zadržavanju objekta u prostoru, a bespravni graditelj objekta za koji je doneseno rješenje o zadržavanju objekta u prostoru, morao je ishoditi odobrenje za gradnju (građevinsku dozvolu) prema zakonu koji je uređivao gradnju i to u roku od 5 godina od dana konačnosti rješenja o zadržavanju objekta u prostoru, no ovaj rok nije bio prekluzivan.

Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji, Narodne novine 100/04 (izmijenjen Zakon o gradnji iz 2003.), legalizacija objekata izgrađenih bez akata o gradnji nakon 15. veljače 1968. godine, provodila se kroz naknadno izdavanje građevinske dozvole pri čemu je prethodilo izdavanje akata za provedbu prostornog plana. Proširuje se predmet postupka za izdavanje građevinske dozvole na slučajeve kada je građenje započeto ili je građevina izgrađena bez odgovarajuće građevinske dozvole.

Zakonom o prostornom uređenju i gradnji iz 2007. godine uvodi se razlikovanje akata na temelju kojih se može pristupiti građenju od akata koji se izdaju za građevine koje su već izgrađene u svrhu njihove legalizacije. U svrhu legalizacije izdaje se rješenje o izvedenom stanju za zgrade za koje se izdaje rješenje o uvjetima građenja (objekti građevinske bruto površine manje od 400 m²), a za građevine za čije se građenje izdaje potvrda glavnog projekta, izdaje se potvrda izvedenog stanja

Kako prethodnim Zakonom nije ostvarena željena svrha legalizacije nezakonito izgrađenih objekata, 2011. donosi se Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama kojim se mogu ozakoniti građevine na zemljištu za koje nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi te zgrade izgrađene suprotno prostornom planu.

Proklamirani cilj i svrha: „Zakonom se ne uređuju vlasnički odnosi na nekretninama, već samo pitanje uključivanja nezakonito izgrađenih zgrada u pravni sustav Republike Hrvatske“ (vidi obrazloženje Zakona).

No ni ovaj Zakon nije pokazao uspješnost provođenja jer je postupak bio skup i kompliciran, posebno za zgrade izgrađene suprotno odredbama prostornog plana, a same mjerodavne službe nisu bile spremne za njegovo provođenje.

Nakon četrdesetak godina od prve opće legalizacije i dvadesetak godina od druge opće legalizacije, društvo je bilo spremno za novu – opću legalizaciju.