Menu
Da bi pojasnili vrludanja i nesnalaženja oko legalizacije, poslužiti ćemo se primjerima presuda iz 2015. godine, gdje se struka toliko razilazi, da isti sud u istoj godini i identičnom pitanju donosi presude koje su – dijametralno suprotne.
U upravnom sporu UsI-496/13-14 od 28. travnja 2015. godine sporno je da li je predmetna zgrada vidljiva na karti DOF i može li se vrijeme gradnje u postupku ozakonjenja dokazivati drugim dokazima. U ovom slučaju tužitelj smatra da je mu u upravnom postupku trebalo omogućiti da vrijeme gradnje dokaže drugim dokazima, npr. svjedocima, navedenom fotografijom, dnevnikom nadzornog inženjera i sl.
Upravni sud utvrđuje: “Sukladno citiranim odredbama, zgradom koja se može ozakoniti temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama smatra se isključivo zgrada koja je vidljiva na karti DOF…, ili ukoliko na karti DOF nije nedvojbeno vidljiva, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. godine ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a činjenica o vremenu gradnje zgrade drugim se dokaznim sredstvima ne može dokazivati.“
Takav stav potvrđuje hijerarhijski viši Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usž-1011/15-2 od 02.09.2015.: “… pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na ostala dokazna sredstva nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.“
No svega mjesec dana kasnije, isti Sud zauzima potpuno drugačiji stav, te u presudi Usž-1285/15-3 od 22.10.2015. iznosi sasvim suprotno:
“.. u situaciji kada je sporno pitanje smatra li se gradnja, odnosno u ovom slučaju dogradnja, nezakonitom u smislu navedenog zakona, jer nije jasno vidljiva, nema zapreke da se ta činjenica utvrđuje i drugim dokaznim sredstvima prikladnim za dokazivanje, jer se radi o upravnoj stvari u kojoj se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku.“
Ponovo, nakon skoro godinu dana, isti Sud mijenja stav, ali samo djelomično.
U presudi Usž-2498/16-2 od 07.09.2016. se utvrđuje: “Nije sporno da predmetna zgrada nije vidljiva na DOF5/2011 ni na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave…Sporno je može li se vrijeme gradnje predmetne građevine dokazivati i drugim dokaznim sredstvima, osim onima koja su navedena u odredbi članka 2. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama, odnosno može li se dokazivati očevidom i saslušanjem svjedoka.“
U nastavku Sud pokušava opravdati činjenicu da je ranije donio dvije dijametralno suprotne presude, pa ih objašnjava:
…u navedena dva predmeta se nije radilo o činjenično istim situacijama. Naime, u predmetu poslovni broj Usž-1011/15 radilo se o zgradi koja nedvojbeno nije bila vidljiva na karti DOF5/11, dok se u predmetu pod poslovnim brojem Usž-1285/15 radilo o rekonstrukciji koja nije bila jasno vidljiva, ali je bila vidljiva zgrada tlocrtno. U takvoj situaciji dopušteno je da se ta činjenica utvrđuje i drugim dokaznim sredstvima prikladnima za dokazivanje, između ostalog, i odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Utvrđivala se činjenica da radovi rekonstrukcije nisu bili izvedeni u vrijeme kada je izvršeno snimanje.
Isto se ponavlja u presudi Usž-3669/16-2 od 15. veljače 2017., gdje se utvrđuje: “U postupku ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade činjenice o vremenu gradnje se ne mogu dokazivati drugim dokaznim sredstvima osim onih propisanih citiranom odredbom članka 2. navedenog Zakona. Naime, samo u situaciji kada zgrada koja je predmet postupka ozakonjenja nije jasno vidljiva, nema zapreke da se ta činjenica utvrđuje i drugim dokaznim sredstvima prikladnim za dokazivanje, jer se radi o upravnoj stvari u kojoj se primjenjuju odredbe ZUP-a.
Tek tri godine kasnije, dobivamo smisleno objašnjenje u presudi Usž 3822/2019-2 od 29.01.2020. gdje se utvrđuje: “Naime, u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade, činjenice o vremenu gradnje mogu se dokazivati samo dokaznim sredstvima propisanim odredbom članka 2. Zakona, a ne nekim drugim dokaznim sredstvima budući da je ovo pitanje sukladno odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP), posebnim propisom, naprijed citiranim Zakonom, drukčije regulirano. Izvođenje drugih, ZUP-om predviđenih, dokaza na naprijed navedenu okolnost bilo bi dopušteno samo u slučaju da Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama određenim dokazima nije sa sigurnošću moguće utvrditi činjenicu postojanja ili nepostojanja zgrade odnosno rekonstrukcije zgrade u relevantnom periodu, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.“
U predmetu Usž-2803/19-2od 29. siječnja 2021., stranka je izjavila žalbu protiv presude Upravnog suda u Splitu, kojom se odbija legalizacija.
Podnositelj zahtjeva dostavio je uvjerenje DGU da su zgrade vidljive na digitalnoj ortofoto karti, a sastavni dio toga uvjerenja je i preslika DOF5/2011 na kojoj su strelicama označene zgrade, brojevima I i II. Nadležno upravno tijelo je izdalo Rješenje o izvedenom stanju, koje je povodom žalbe susjeda potvrdilo drugostupanjsko Ministarstvo. Susjedi pokreću upravni spor.
Međutim, prvostupanjski Upravni sud u Splitu nije prihvatio uvjerenje DGU, te je, nakon uvida u predmetnu presliku DOF5/2011, na kojoj su nacrtane strelice koje upućuju na brojeve I i II, utvrdio kako “nema vidljivog objekta koji je predmet ozakonjenja, već da je na istoj vidljiv samo makadamski put.” Podnositelj zahtjeva izjavljuje žalbu drugostupanjskom Visokom upravnom sudu.
Visoki upravni sud utvrđuje:
“Odredbom članka 60. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09.) propisano je da se pod javnim ispravama u smislu ovoga Zakona smatraju isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku te da javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje.
Okolnost da prvostupanjski sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li je predmetna pomoćna građevina vidljiva na preslici DOF5/2011 ne utječe na zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog tijela od 27. veljače 2018. Naime, spisu prileži uvjerenje nadležnog javnopravnog tijela od 9. svibnja 2017., koje je, sukladno članku 60. stavku 2. ZUP-a, javna isprava izdana upravo u svrhu dokazivanja da je sporna pomoćna zgrada –garaža vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000, izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja započetog 21. lipnja 2011. – DOF5/2011“
Usž 3208/2021-2 od 17. veljače 2022.
6. Presudom prvostupanjskog suda prihvaćeno je stajalište tuženika prema kojem za ozakonjenje nije presudno da su svi elementi zgrade vidljivi na ortofoto karti DOF5/11 već je odlučno da je zgrada vidljiva na toj karti, a nakon toga je moguće daljnje razjašnjenje činjeničnog stanja utvrđivati drugim dokaznim sredstvima, a sve iz razloga što po prirodi stvari neki elementi zgrade na aerofotogrametrijskoj snimci niti ne mogu biti vidljivi pri čemu se prvostupanjski sud poziva na presudu ovog Suda, poslovni broj Usž-1285/15 od 22. listopada 2015.
7. Također je prvostupanjski prihvatio stajalište tuženika prema kojem rješenje građevinskog inspektora o uklanjanju građevine odnosno dijela građevine može biti doneseno i tijekom postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju zbog čega činjenica što je doneseno rješenje o uklanjanju ne znači da se radi o rekonstrukciji izvedenoj nakon 21. lipnja 2011. Pri tome je prvostupanjski sud ukazao da radnje koje je građevinski inspektor proveo u inspekcijskom postupku mogu poslužiti kao dokaz za utvrđivanje vremena gradnje o čemu bi prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku trebalo voditi računa.